Što Biblija kaže o ogovaranju

Što Biblija kaže o ogovaranju? Prema istraživanjima ljudi svakodnevno ogovaraju nekoga i pritom se misli na negativan govor o trećoj osobi. Kad smo već kod statistika žene su, u odnosu na muškarce, sklonije ogovaranju drugih osoba istog spola. Muškarci „tračeve“ najčešće dijele sa svojim romantičnim partnerom, a žene podjednako i s romantičnim partnerom i s drugim ženama. Općenito, žene ogovaraju više nego muškarci i to obično bliske prijatelje i rodbinu. Muškarci su skloniji pričati o sebi i svom poslu i više se samopromoviraju. Iako svijet u kojem živimo tračeve svrstava u kategoriju uobičajenih i bezazlenih razgovora, Biblija nije takvog stava. Tračanje ili ogovaranje nekoga je puno više od bezezlenog razgovora o trećoj osobi.

Hebrejska riječ koja se prevodi kao „ogovarač“ u Starome zavjetu je definirana kao „osoba koja otkriva tajne, koja ide uokolo i priča priče, odnosno kao osoba koja želi pokrenuti skandale”. Ogovarač je osoba koja ima privilegirane informacije o ljudima, a onda ih otkriva onima koji s time nemaju nikakve veze. Ogovaranje se razlikuje od dijeljenja informacija po svojoj namjeri. Ogovaračima je cilj da izgrade sami sebe tako što će prikazati druge lošima i uzdići sebe kao nekakve mudrace.

U poslanici Rimljanima Pavao otkriva grješnu narav i bezakonje ljudskoga roda, kada kaže da je Bog izlio svoju srdžbu na one koji su odbacili Njegove zakone. Budući da su se okrenuli od Božjih uputa i vodstva, On ih je predao njihovim grješnim naravima. Pogledajmo što Bibilija govori o još tome.

Popis grijeha koje Biblija uključuje su ogovaranje i klevetanje (Rimljanima 1:29b-32). Iz ovoga odlomka vidimo koliko je ozbiljan grijeh ogovaranja te da obilježava one koji su pod Božjom srdžbom.

Još jedna skupina koja je i danas poznata po ogovaranju su udovice. Pavao upozorava udovice da se ne odaju ogovaranju i ljenčarenju. Te žene opisane su kao „ne samo… besposlene, već i brbljave i vračare te govore što ne treba” (Prva Timoteju 5:12-13). Budući da žene često provode puno vremena u kućama drugih žena te rade zajedno s njima, one čuju i primijete situacije koje se onda mogu iskriviti, posebice kad se iznova i iznova prepričavaju.

Pavao kaže da se udovice naviknu ići od kuće do kuće, tražeći nešto čime će se zabaviti. Besposlene ruke đavolja su radionica, i Bog nas upozorava da ne dopustimo da postanemo dokoni. „Tko okolo kleveće otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene” (Izreke 20:19).

 Žene svakako nisu jedine koje su krive za ogovaranje. Bilo tko može se baviti ogovaranjem jednostavno tako što će ponoviti nešto što je čuo u povjerenju. Knjiga Izreka sadrži dugi niz stihova koji se bave opasnostima ogovaranja i potencijalnoj šteti koja iz toga proizlazi. „Nerazumnik prezire svoga bližnjega, dok čovjek uman šuti. Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a čovjek pouzdana duha čuva se” (Izreke 11:12-13).

Biblija nam kaže da „himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje” (Izreke 16:28). Mnoga prijateljstva uništena su zbog nerazumijevanja koje je započelo ogovaranjem. Oni koji se tako ponašaju time samo zakuhavaju nevolje i uzrokuju ljutnju, ogorčenost i bol među prijateljima.

Nažalost, neki ljudi žive od takvih priča i traže prilike da unište druge. No, kada ih se suoči s time, tvrde da to nije istina i odgovaraju izgovorima i racionalizacijama. Umjesto da priznaju što su krivo učinili, oni krive nekoga drugoga ili pokušavaju umanjiti ozbiljnost toga grijeha. „Bezumnom su propast vlastita usta, i usne su mu zamka životu. Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe” (Izreke 18:7-8).

Oni koji paze što govore čuvaju se od nesreće (Izreke 21:23). Dakle, moramo paziti na svoj jezik i suzdržati se od grješnoga čina ogovaranja. Predamo li svoje prirodne želje Bogu, On će nam pomoći da ostanemo pravedni. Neka bismo svi slijedili biblijsko učenje o ogovaranju ne pričajući ukoliko nije neophodno i prikladno govoriti.

Comments

comments