Intervju: Vatroslav Župančić

Razgovarali smo sa Vatroslavom Župančićem, dugogodišnjim kršćaninom i pastorom koji trenutno boravi i služi u Njemačkoj. Pitali smo ga malo o njegovom kršćanskom životu, razmišljanjima i kako je to živjeti u Njemačkoj.

1. Pozdrav Vatroslave, možeš li nam za početak reći malo o svojim počecima, kako je došlo do tvojeg obraćenja?

Rođen sam u Njemačkoj, a osnovnu i srednju školu polazio u Zagrebu. Tradicionalno povezan sa katoličkom crkvom, išao sam na ministrantske susrete, vjeronauk i tu su bili moji prvi kontakti sa Biblijom i vjerom na čemu sam i danas zahvalan.
Ipak nisam znao za pojmove o spasenju i novorođenju i moja vjera je ulaskom u pubertetsku dob splasnula. Bio sam dio jedne generacije koja je svoju mladost prolazila u vremenima velikih promjena – iz komunizma u novi sustav – nasilje je bilo sve snažnije prisutno među nama – od utakmica do politike. Volio sam izlaske i provode, i sve što oni nose, ali sam svejedno tražio smisao Života. Ponekad bih se i nasamo molio Bogu.
Sa 19 sam otišao u vojsku. Nakon kratkog ratnog iskustva moja su se pitanja intenzivirala. Ipak sam uskoro nastavio dalje sa provodima i zadovoljstvima – zaposlio sam se na dobrom mjestu, i činilo se da je život preda mnom.
U ljeto 1997. moja su se pitanja i traganja za smislom intenzivirala. Tada mi je moj radni kolega Klaudio poklonio knjigu pastora Wilchelma Buscha “Isus naša sudbina” u kojoj pisac na jednostavan način stavlja čitatelja pred odluku: priznati krivnju i pozvati Isusa u život ili nastaviti po starom i odgovarati za to svetom Bogu na sudnji dan. Nakon još nekoliko, za mene nadnaravnih i osobnih iskustava – predao sam život Bogu, kroz pokajanje i zaziv Isusa Krista. Ubrzo sam iskusio što znači biti ispunjen “Duhom Svetim” i započeo sam redovito dolaziti u zajedništvo kršćana u jednoj evanđeoskoj crkvi u Zagrebu u kojoj su se okupljali mnogi mladi. Bio sam željan dijeliti svoje iskustvo i biblijske istine sa drugim ljudima što nije bilo uvijek dobro prihvaćeno. Prijatelji su mislili da sam “prolupao”, a u obitelji sam nailazio na zabrinutost ili sam imao otvorene opozicije. Ipak pastor je prepoznao moje darove i pozvao me da propovijedam i poučavam u crkvi te, ono što mi je bilo osobiti izazov, na ulici i na trgovima.

2. Kažeš da nakon što si se spasio da si naišao na opoziciju i nerazumijevanje okoline. Opiši nam kakve su se promjene zapravo dogodile u tvojem životu i zbog čega je nastala opozicija?
Počeo sam govoriti ljudima da čitaju Bibliju u kojoj piše da se moraju obratiti Isusu ili će ići na Božji sud. Moji “prijatelji” su mislili da sam “zabrijao”. Neki su smatrali da sam “izdao vjeru” čak i naciju. Najglasniji su bili oni koji uopće ne idu ni u kakvu crkvu i ne drže do kršćanskog morala. Premda sam i ja činio pogreške pri svom “uvjeravanju drugih” nisam se dao smesti. Uz potporu braće i sestara nastavio sam propovijedati znajući da je najveći izvor opozicije evanđelju u stvari ljudski i Božji neprijatelj – Sotona.

3. Kako stojiš po pitanju teološke izobrazbe?

Završio sam biblijsku školu, a zatim i teološki fakultet što mi je još više otvorilo vidike i što nije ugrozilo moju vjeru – dapače – smatram da bi svaki pastor i propovjednik trebao imati dobru teološku naobrazbu kako bi mogao učinkovito propovijedati, razumijeti nauk i razlučivati istinu od laži.

3. Koliko si angažiran u društvu?

Zbog uvjerenja da se kršćanin treba i društveno angažirati, osnovao sam udrugu za promicanje etike i morala “Reforma” kroz koju sam, sa Božjom pomoći, te uz pomoć brojnih podupiratelja uspio ostvariti nekoliko projekata poput: pomoći braniteljima oboljelima od PTSP-a ili “rušenje liberalnog školskog Zdravstvenog odgoja” na Ustavnom sudu.

4. Na koji način je danas udruga uključena u društvo i planirate li neke nove projekte?
Djelovanje udruge je trenutno zamrznuto. Predsjednik je u inozemstvu, a novi zakon je zahtjevao dodatnu administraciju.

5. Sudjeluje li udruga i danas na neki način u radu sa braniteljima koji boluju od PTSP-a?
Nakon izdavanja knjige dobio sam poziv za suradnjom sa braniteljskim udrugama. Napravili smo nekoliko turneja po Hrvatskoj gdje je John Blehm imao odličan prijem od Vukovara do Dubrovnika. Tada sam dobio poziv da predvodim delegaciju branitelja za posjet Washingtonu gdje smo u Kongresu i u ministarstvu veterana imali priliku predstaviti ovaj vrijedni projekt i suradnju. Danas sa braniteljskim udrugama gajim dobre odnose i suradnju.
Udruga Reforma je podržala i aktivno sudjelovala u kampanji za referendum koji je organizirala udruga “U ime obitelji”, naravno prema biblijskom obrascu bili smo ZA.

6. Udruga je također uspješno srušila prijedlog liberalnog Zdravstvenog odgoja u školama. Kako bi po vama trebao izgledati Zdravstveni odgoj u školama?
Većina programa je bila korektna, ali sporan je bio četvrti modul u kojem je bio vidljiv utjecaj rodne ideologije i pokušaj da vlasti interveniraju u ovo osjetljivo područje pokušajem “preodgoja” djece u skladu sa njihovim svjetonazorom.
Tu je udruga Grozd bila već prije aktivna, ali su prepoznali nas i pozvali na suradnju. Mislim da je to pravi ekumenizam – raditi za dobrobit društva – ne trebamo zajedno moliti i imati liturgiju jer su razlike između katolika i protestanata (evanđeoskih kršćana) još uvijek velike i važne.

Nakon toga smo predložili da se roditeljima ostavi mogućnost utjecaja i odabira glede ideoloških tema i spolnog odgoja. Naišli smo na žestok otpor i bahate odgovore ministra Željka Jovanovića koji je odbio svaku vrstu dijaloga. Suočeni s tim pokrenuli smo tužbu na višu instancu i dobili presudu.

7. Imaš li vlastitu obitelji i čime se trenutno baviš?

Oženjen sam Danijelom, predanom kršćankom i akademskom glazbenicom crkvene glazbe. Zaprosio sam je nakon dva tjedna hodanja i do stupanja u brak održali smo zavjet kršćanske čistoće – što za današnju generaciju mladih izgleda čudno, ali je biblijski standard. Imamo dvoje djece Mariju i Lovru kojima nastojima pružiti kršćanski odgoj.

Nizom okolnosti trenutno sam u Njemačkoj gdje radim u pastoralnoj i propovjedničkoj službi evangeličko-metodističke crkve te doktorat iz povijesti. Moja je vizija – navještanje evanđelja, tj. mobilizirati kršćane da osobno svjedoče i govore o Isusu, te koristiti javne medije i sve mogućnosti kako bi ljudi čuli o ljubavi Isusa Krista i spasenju pred danom Suda i gnjeva Božjega.

8. Što znači da si u propovjedničkoj i pastoralnoj službi. Koje su tvoje obaveze?
Kao pastor-dušobrižnik radim u domu za starije i nemoćne kojeg je osnovala metodistička crkva. Ovdje držim bogoslužja, posjećujem stanare, molim za njih, pomazujem ih uljem, slušam ispovijedi, pružam utjehu i dostojanstvo kojeg zaslužuju te surađujem sa obiteljima. Kada umru šaljem sućuti, uglavnom vrlo zanimljiv posao, ponekad vrlo žalostan, ali i poučan jer čujem mnoga lijepa svjedocčanstva od starijih vjernika.
Dva puta mjesečno propovijedam na nedjeljnom bogoslužju u dvije evangeličko-metodističke crkve u okolici Stuttgarta, a također vodim i biblijska proučavanja srijedom.

9. Je li lakše Radosnu vijest propovijedati u svojoj ili tuđoj zemlji?
Nema mnogo razlike, ako znate jezik. Zabluda je izreka kako su Nijemci hladni. Kada steknu povjerenje Nijemci su vrlo korektni i ozbiljni u predanosti crkvi i služenju. A Kristova ljubav također ruši barijere i granice. Mene zadivljuje da mnogi kršćani i u osamdesetima još volontiraju i aktivno sudjeluju u bogoslužjima, liturgiji i predavanjima.

10. S obzirom da si u pastoralnoj i propovjedničkoj službi, smatraš li da je danas teže mladima donijeti Radosnu vijest nego nekad? Ako da, zašto?
Mislim da je lakše propovijedati mladima nego sredovječnima, obiteljima i starijima. mladi su prijemljiviji i još nisu toliko racionalni te u brigama svakodnevnice. Mislim da je danas potrebno usmjeriti snagu na evangeliziranje obitelji, umirovljenika, intelektualaca, političara i poslovnih ljudi. Za to je potrebno izaći iz utabanih crkvenih okvira, ohrabriti se i ulagati u pojedince koji imaju potencijal i talente. To znači da se i crkveni voditelji moraju poniziti i znati podijeliti vlast sa laicima. Bez toga i snage Duha Svetoga crkva će ostati nerelevantna i na marginama.

Comments

comments