Niti sezona kiša, ni pijavice na koži ne sprječavaju ove četiri djevojke da propovijedaju Evanđelje!

Pa
Koja je cijena propovijedanja Krista? Za ove četiri djevojke to znači penjanje na planinu s teškom filmskom opremom na leđima, pješačenje kroz šumu i visoku travu, gdje im se redovito pijavice prilijepe za kožu.

Iako djevojke mrze pijavice, one ih odlijepe i zgnječe. Ponekad se, kada konačno dođu do sela, moraju suočiti s odbijanjem, progonima i izrugivanjem. 


Nije lako služiti Bogu

Pasha 23, predvodi ovaj filmski tim. Ona već četiri godine služi Gospodinu i svom narodu kroz projekt filma. “Ono što sam shvatila tijekom ovih godina jest da nije jednostavno služiti Bogu”, iznosi Pasha. 

Jednom, nakon što je tim satima putovao po kiši, boreći se s prelaskom preko srušenih stabala razbacanih po stazama i noseći punu opremu, kada su napokon stigle do sela Langdairo, seljani su im rekli kako ne žele da im prikažu film – film koji bi mnogima donio nadu, samo ako bi ga pogledali. 

Ljudi koji su raspršeni po tim planinama imaju izrazitu supkulturu. Bojali su se da će Krist promijeniti njihovu kulturnu baštinu i naslijeđe koje čini njihov identitet, pa su Ga odbili. 

Probijanje barijera

the cost ofPrvo što djevojke ujutro učine kada se probude osobna je molitva, osobno zajedništvo s Gospodinom. Tada jedna od njih pripremi doručak, sjede uz vatru, doručkuju i mole se da Bog donese nadu onima koji su u očajničkoj potrebi. Tada putuju u obližnje selo, gdje su im lokalne vlasti već izdale dozvolu za prikazivanje filma i propovijedanje Isusa. Predvečer, one sve pripreme i postave svu tehniku, projektor, zaslon… Noć pada, a ljudi se okupljaju.

Film krene i nakon par moćnih sati filma, predrasude mještana o kršćanskom Bogu padaju i vide pravog Isusa. Kada film završi, Pasha izlazi pred gledatelje. Radost pulsira kroz njezine vene dok propovijeda o svome Bogu. Ljudi su poslije puni pitanja, neki plaču, neki prime Isusa, ali svi su u potrebi i služe tim ljudima u razgovoru i molitvi. To je razlog zašto Pasha služi u službi filma. Kada nije prehladno, pogledaju drugi film, pa propovijed i molitva budu gotove tek oko ponoći. Tada se Pasha i djevojke vrate u selo u kojem su se smjestile. Najčešće su preumorne za kuhanje večere pa tako umorne i gladne pođu na spavanje. Mnogi njihovi dani tako završavaju.
the cost of sharing

Sve za dragocjene ljude

Djevojke su zahvalne za svako spasenje. “Ispunjene smo radošću, naš trud nije uzaludan. Veoma smo zahvalne Bogu na spašenin ljudima”, izjavila je Pasha. 

Ove sestre u Kristu, koje zajedno kuhaju, plaču i smiju se, duboko su opterećene za svoje ljude. One znaju cijenu i vide nadu, i zato će se sutra opet rado penjati po planinama, odljepljivati pijavice s kože i izdržati progone, tako da dragocjeni ljudi mogu vidjeti Isusa i primiti ga te Ga jednoga dana znati i vidjeti u svoj Njegovoj slavi.

the cost

Izvor:www.gfa.org

Comments

comments