Svjedočanstvo: Od idolopoklonstva do Kristopoklonstva

Marina- za web 01

 

Zovem se Marina. Rođena sam i odgajana u tradicionalnoj rimokatoličkoj obitelji. Od malih nogu moja baka i majka učile su me da Bog postoji, da je dobar i da mu se trebam moliti. To je sve što sam znala o Bogu.

 

Kada je došlo vrijeme za pričest i krizmu, sjećam se da sam bila uzbuđena i očekivala kako će se neko čudo dogoditi u meni. No, ništa se nije dogodilo. Bila je to prigoda za još jednu obiteljsku proslavu oko koje se sve vrtjelo. Pričalo se o svemu i svačemu, samo ne o Bogu. Prolazeći kroz tinejdžersku dob pa nadalje, noćni izlasci i zabave do zore bile su mi dosadne i isprazne. Nisam željela raditi nešto samo zato što to svi rade. Cijelo to vrijeme željela sam osjetiti Božju ljubav i prisutnost u svom životu.

Tada sam odlučila da ću početi svake nedjelje ići na misu i svaki se dan moliti u Crkvi. Često bi mi bilo dosadno i ništa nisam razumjela na misama, ali sam sebe tjerala da idem. Mislila sam, ako budem ustrajna, da ću doživjeti Božju ljubav i puninu! Počela sam redovito ići i u Međugorje te moliti krunicu. Sve to skupa nakon nekog vremena postalo mi je naporno i frustrirajuće. Ponekad bih osjetila neko neodređeno zadovoljstvo dok sam bila na tim mjestima, a željela sam da to bude stalno prisutno u mom životu.

Ako svaki dan nisam izmolila krunicu, osjećala sam se krivom i nedostojnom da me Bog voli. Bilo mi je dosadno stalno ponavljati iz dana u dan jedne te iste riječi molitve. Nisam to radila s radošću, već zato što sam mislila da moram. To je bio način da budem dobra pred Bogom. Misli bi mi često odlutale daleko od Boga dok bih stalno nabrajala isto i tada bih se opet osjećala krivom! Postalo je zaista grozno!

Ali slava Isusu, On me je tražio i došao u pravo vrijeme u moj život!

Jednom prilikom srela sam osobu koja je tako žarko i živo, s puno ljubavi i radosti pričala o Isusu. Bila sam jako iznenađena i pitala sam se odakle dolazi ta radost i žar u njoj. Dok smo tako razgovarale, ona me pitala poznajem li Isusa kao svog osobnog Spasitelja i želim li Ga primiti u svoje srce. Tada sam se osjetila uvrijeđenom. Pohvalila sam se kako sam ja velika vjernica te kako molim krunicu svaki dan, idem u Međugorje… Njen odgovor na to bila je rečenica koja je potresla moj život: ”Znaš, to što ti radiš, Bog u svojoj Riječi naziva idolopoklonstvom i, prema tome, činiš grijeh.”

Bila sam potresena i šokirana. Nisam poznavala tu osobu, ali znala sam da je to što mi je rekla istina, jer sam jasno vidjela da ona u svom životu ima ono što ja toliko tražim: puninu i radost – koju nisam mogla postići sa svim svojim vjerskim aktivnostima i praksama. Znala sam u sebi da ne poznajem Isusa kao svog Spasitelja. Znala sam samo priču o Isusu i gledala Isusa koji visi mrtav na križu. Nisam poznavala Isusa živog i uskrslog!

Nakon toga sam, slava Isusu, došla u živu Crkvu Isusa Krista; na mjesto gdje se slavi živi Bog, a ne kipovi, gdje se Bogu pjeva, pleše i kliče, a ne kleči u tišini i tjeskobi.

Cijeli se moj život potpuno promijenio! Upoznala sam svog Stvoritelja i svog Spasitelja te doživjela blizinu Božjeg Svetog Duha!

Moj duh u meni bio je nanovo rođen, baš kako Riječ Božja kaže. Sada znam zašto živim i znam smjer svoga života. Više ne moram ići na ovo ili ono mjesto da bih osjetila radost i puninu. Isus je ušao u moj život i sada su punina, neopisiva radost i ljubav u meni svaki dan.

Moj mi je Spasitelj dao novi život! On je živ i znam da me voli i da brine o meni.

Slava ti i hvala Isuse!

 

Preuzeto sa: rijeczivota.hr

Comments

comments

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *